Samopoštovanje je slika o sebi. To je način na koji vrednujemo ono što činimo, ono što jesmo i rezultate koje postižemo. Imati samopoštovanje znači držati do sebe, vjerovati u sebe, dopustiti si pogreške i na njima učiti, poštivati druge, prihvaćati svoje dobre i loše strane, misliti pozitivno, imati dobar odnos prema drugima…

Zadaća je svakog roditelja odgojiti zrelu, emocionalno stabilnu ličnost. Da bi se dijete razvilo u takvu osobu, važno je da stvori pozitivnu sliku o sebi, da stekne samopouzdanje i samopoštovanje i da prihvati sebe sa svim svojim manama i vrlinama. To se može jedino uz bezuvjetnu ljubav, podršku i prihvaćanje roditelja. Zato je važno s djecom razgovarati, slušati, prihvatiti, ohrabrivati i poticati djecu tj. pokazati da vidimo njihove dobre strane.

Samopoštovanje igra važnu ulogu u napretku i uspjehu u životu svakog ljudskog bića. Način na koji dijete vidi sebe, značajno utječe na njegove osjećaje, njegov rad i naposljetku na njegovo postignuće.

Osobine djeteta visokog samopoštovanja:

• Lako sklapa prijateljstva, uspješno se zabavlja samo ili u društvu s drugom djecom;
• Veselo je i puno energije, koju često prenosi i na drugu djecu;
• Spremno je na suradnju s vršnjacima i odraslima;
• Zna donositi odluke;
• Kreativno je;
• Sigurno je u svoje sposobnosti;
• Radi bolje i uz manji napor;
• Zadovoljnije je svojim radom;
• Očekuje uspjeh;
• Prihvaća odgovornost;
• Zna se kontrolirati;
• Nije agresivno;
• Uporno je, ne odustaje na prvoj prepreci;
• Radoznalo je, voli nove aktivnosti;
• Nije pretjerano vezano za roditelje;
• Podnosi kritiku i neuspjeh.

Osobine djeteta niskog samopoštovanja:

• Nije zadovoljno sobom;
• Podcjenjuje se;
• Ima negativno mišljenje o sebi;
• Teško podnosi neuspjeh;
• Lako odustaje;
• Uspjeh pripisuje sreći;
• Traži odobravanje od drugih;
• Očekuje da će doživjeti neuspjeh i da će ga drugi odbaciti;
• Češće se sukobljava s roditeljima;
• Pretjerano je stidljivo;
• Pretjerano je vezano uz roditelje;
• Boji se novih situacija;
• Agresivno je;
• Pretjerano je osjetljivo na kritiku;
• Često govori Ja to ne mogu ili To je teško;
• U školi postiže manje od svojih mogućnosti;
• Sklono je perfekcionizmu;
• Teško donosi odluke ili daje svoje mišljenje;
• Ne prihvaća pohvale i podcjenjuje se;
• Zavidno je ili ljubomorno na drugu djecu.

Presudnu ulogu u razvoju dječjeg samopuzdanja imaju roditelji: oni su zrcalo od kojeg dijete stalno prima obavijesti o tome kakvo je. Budući da vjeruje svojim roditeljima, dijete će postati upravo onakvo kakvo se vidi u njihovim očima. Stalno kritiziranje djeteta i obraćanje pažnje samo na loše i neprihvatljivo, zapravo potkrepljuje takvo ponašanje, jer djetetu pokazuje da ga roditelji vidi i obraća pažnju na njega samo kad je zločesto. Svako dijete želi udovoljiti svojem roditelju. Prije će učiniti nešto za što ga je roditelj pohvalio, nego što neće nešto za što ga je roditelj kaznio. Stoga treba obraćati pažnju na pozitivna ponašanja, pohvaliti djetetov uspjeh i trud i dijete kao osobu.

Kako roditelji mogu pomoći razvoju samopoštovanja kod svoje djece?

• Svakoga dana odvojite barem 20-30 minuta koje ćete provesti s djetetom, bez televizije, prijatelja i telefonskih razgovora.
• Otvoreno pokazujte djetetu svoju ljubav. Recite mu da volite. Čak i kad se na njega ljutite, dijete mora znati da to ne znači da ga ne volite.
• Neka dijete zna da se može osloniti na vas; to ne znači da nikada nećete biti ljuti, ali dijete treba znati da je voljeno i kad ste ljuti.
• Zaštitite dijete od nasilja; dom mora biti sigurno mjesto za sve članove obitelji.
• Naučite dijete da si postavlja i ostvaruje ciljeve. Važno je da su ciljevi realni s obzirom na djetetovu dob i sposobnosti. Ciljevi koji su djetetu neostvarivi vode ga k razočaranju i osjećaju bespomoćnosti. Za ostvarenje ciljeva potrebno je odrediti male ciljeve-korake čije će ostvarenje dovesti dijete do konačnog cilja.
• Ne propustite priliku da djetetu kažete što vam se sviđa kod njega i što je dobro učinilo. Pohvalite djetetove uspjehe.
• Naučite ga kako se nositi s neuspjehom.
• Pomozite djetetu da samo razmisli i riješi svoj problem.
• Poštujte djetetove osjećaje i razmišljanja.
• Pažljivo birajte riječi: riječi mogu povrijediti više od udarca, ali mogu i pomoći.
• Komunicirajte s djetetom i budite modeli za poželjno ponašanje: kad je roditeljsko ponašanje sukladno njihovim riječima, djeca uče ponašanje putem gledanja, slušanja i imitiranja roditelja.
• Uskladite svoja očekivanja s mogućnostima djeteta, odnosno stalno iznova usklađujte ta očekivanja s povećavanjem djetetovih mogućnosti i mijenjanjem njegovih potreba. Pomozite djetetu da realno prihvati svoje jake strane kao i slabosti.
• Budite vrlo određeni u svojim očekivanjima i zahtjevima. Moraš biti dobar – ne znači baš ništa. Recite što točno mislite pod biti dobar.
• Usmjerite se na pozitivno. Potičite dijete da govori pozitivno o sebi drugima:  Mislim da mogu riješiti ovaj problem ako se potrudim.
• Recite DA što češće je moguće.
• Objasnite svako NE i ostanite pri njemu.
• Ne kritizirajte. U ljutnji, koju je izazvalo djetetovo ponašanje, neki roditelji izgovaraju kritike na njegov račun. Nikad ne kritizirajte dijete (Ti si loš dječak.), već njegovo ponašanje (To što činiš je loše.).
• Pomozite djetetu da nauči donositi odluke i rješavati probleme. To je prilika da dijete preuzme odgovornost za svoje ponašanje. Naučit će da svi ponekad griješimo u svojim odlukama i da se greške mogu ispraviti.
• Omogućite djetetu i potičite ga da otvoreno govori o svojim osjećajima.
  Izbjegavajte uspoređivanje svojeg djeteta s braćom ili drugom djecom (Tvoja sestra nije nikad tako gruba prema meni …).

Više o samopoštovanju možete pročitati u:

• Delač Hrupelj,  J., Miljković, D., Lugomer Srmano, G.: Lijepo je biti roditelj: priručnik za roditelje i djecu, Creativa, Zagreb, 2000.
• Miljković, D., Rijavec, M.: Bolje biti vjetar nego list: psihologija dječjeg samopouzdanja, IEP, Zagreb, 2002.
• Bićanić, J.: Vježbanje životnih vještina, Alinea, Zagreb, 2001.
• Pejnović, S.: Moć dobrih odluka na putu do zvijezda, Tonimir, Varaždinske Toplice, 2004.