Zašto nam je voda potrebna?

Svaka stanica u našem organizmu treba vodu. Tijelo odrasle osobe sadrži oko 60% vode, a kod male djece je taj udio značajno veći, i do 75%. Voda je glavni sastojak krvi i brojnih tkiva i dovoljan unos vode omogućuje normalan rad mozga, bubrega, crijeva i drugih organa, te regulaciju tjelesne temperature. Kada se tijelo pregrije uslijed visokih vanjskih temperatura ili tjelesne aktivnosti, pojačava se znojenje i evaporacijom znoja s kože normalizira se tjelesna temperatura.

Što piti?

Obična voda je najzdraviji napitak koji možemo ponuditi djetetu. Ona ne sadrži šećere, kalorije, umjetne boje niti okuse. Uz to je najpovoljnija i najdostupnija tekućina za piće. Prema dostupnosti vode i bogatstvu izvora Hrvatska je u prvih pet u Europi i među 40-ak najbogatijih zemalja svijeta.  

Koliko vode treba popiti?

Dojenčad u dobi 6-12 mjeseci većinu tekućine unosi mliječnim obrocima, uz koje treba popiti dodatnih 120-240 mL vode, a za vrućih dana treba vodu nuditi češće i više. U umjerenim vremenskim uvjetima i uz uobičajenu fizičku aktivnost, djeca u dobi 1-3 godine trebaju unijeti oko 1.1-1.3 L vode na dan, a djeca od 4-8 godina trebaju oko 1.6 L vode dnevno (EFSA smjernice). Dio te vode dijete će unijeti hranom (mlijeko, juhe, variva, svježe voće i povrće s visokim udjelom vode), ali roditelj treba pažljivo procijeniti što i koliko dijete jede, te nadoknaditi ostatak do preporučenog unosa tekućine vodom. S navršenih 9 godina treba težiti da dijete unosi oko 2 litre vode dnevno, slično kao i odrasli. Također treba prilagoditi unos tekućine fizičkoj aktivnosti i vanjskim uvjetima (temperatura i vlažnost zraka). Ukoliko postoje dodatni gubitci (vrućica, povraćanje, proljev, znojenje, sportska aktivnost), treba ih pažljivo nadoknaditi.

Kako prepoznati znakove dehidracije?

Za umjerenih klimatskih uvjeta i pri uobičajenoj fizičkoj aktivnosti možemo se kod starijeg djeteta osloniti na njegov osjet žeđi. Kod mlađeg djeteta, a i kod starije djece u uvjetima visokih temperatura i pojačane fizičke aktivnosti, potrebno je dijete nuditi vodom i prije nego što traži piti. Ako gubitci tekućine premašuju unos tekućine u organizam, postoji opasnost od dehidracije. Znakovi dehidracije su: pojačana žeđ, suhe usne i jezik, smanjeno mokrenje, taman urin, iritabilnost, umor, glavobolja, plač bez suza, suha i hladna koža. Ako se hitno ne nadoknadi izgubljena tekućina, stanje se može dalje pogoršati uz duboko disanje, bljedilo, ubrzan rad srca, klonulost, poremećaj svijesti. Kao i kod brojnih drugih patoloških stanja, uvijek je bolje spriječiti nego liječiti. Zato ljeti ne smijemo zaboraviti djecu češće ponuditi vodom za piće.